Moćne biljke

Kantarion - biljni prozak


Iako je u proteklih stotinu godina u tehničkom, nučnom i industriskom razvoju čovek napredovao ogromnom brzinom i stigao do neslućenih visina, iako ima ogromnu moć da sam podešava uslove u kojima živi i mnogo manje zavisi od prirode, izgleda da čovek nikada u svojoj istoriji nije bio nesrećniji i usamljeniji. U nekim velikim gradovima, kao sto je Ninberg, depresija je,  kao tema, prevazišla okvire lekarskih rasprava i istraživanja. O njoj je počela raspravljati i gradska skupstina. Upravo u Nemačkoj je i počela euforija koja i danas traje. Kantarion je proglašen prirodnim prozakom koji nema ni približno velika sporedna dejstva i ne izaziva naviku.

Kantarion (Hypericum perforatum) spada u grupu biljaka čija imena ukazuju na lekovita svojstva. U našem jeziku on se još zove i posekotina (kantarionovo ulje je jedan od najpoznatijih narodnih lekova za rane i opekotine), bogorodičina ili gospina trava (biljke koje narod vezuje za Bogorodicu su obično korisne kod tzv. ženskih bolesti, neurednih menstruacija, upala jajnika i sl. ), ili trava svetog Jovana. Interesantno je da se ova biljka tako zove i u Britaniji (St. Jhon’s worth ). U toj zemlji postoji običaj da se uoči praznika svetog Jovana stavi malo kantariona ispod jastuka, veruje se da će se tako obezbediti zdravlje i sačuvati život u narednoj godini.

Kantarion je biljka izuzetno složenog hemijskog sastava– sadrži flavonske heterozide hiperozid, rutozid, kvercitozid za koje se smatra da su zaslužni za antivirusno delovanje kantariona. U biljci ima oko 9 % tanina, nešto smole, etarskog ulja  izraženog antibakterijskog delovanja, holina, vitamina C i  crvene boje hipericina. Upravo je hipericin privukao pažnju naučne javnosti jer se ispostavilo da ova supstanca deluje antidepresivno. Preparati sa hipericinom inhibiraju monoaminsku oksidazu (MAO inhibitori) baš kao i neki sintetički lekovi protiv depresije. Istraživanja antidepresivnih svojstava kantariona su bila naročito brojna u Nemačkoj gde je upotreba biljke u ove svrhe i najraširenija. Prednost kantariona u odnosu na ostale antidepresive je u neškodljivosti i malom broju kontraindikacija. Primećeno je da hipericin ima fototoksično delovanje, odnosno povećava osetljivost kože na sunčeve zrake. Ova pojava je prvo primećena kod krava koje su se napasle kantariona pa preživale na suncu. Na njihovoj koži primećene su opekotine. Velika je greška koristiti kantarionovo ulje za sunčanje, ono je jedno od najboljih lekova protiv opekotina, ali se posle mazanja kože njim ne sme izlagati suncu. Hipericin je termolabilna supstanca (ne podnosi visoke temperature) i teško se dobija u čistom obliku (u Švajcarskoj je usavršen specijalni postupak dobijanja hipericina vakuumskom destilacijom) jedan kilogram ove supstance košta 10 000 evra. Neki terapeuti tvrde da visoke koncentracije hipericina deluju antikancerogeno i da pomažu onima koji su pretrpeli moždani udar.

Zahvaljujući flavonskim heterozidima kantarion se svrstava u red najdelotvornijih antivirusnih biljaka pored ehinacee, zove, slatkog korena, matičnjaka i imele. Mnogi preparati protiv gripa na evropskom tržištu sadrže ekstrakte navedenih biljaka najčesće u kombinaciji sa cinkom i vitaminom C.


Kantarion se koristi sa uspehom kod čira na želudcu i dvanaestopalačnom crevu. Najčesće se  piju čajevi koji sadrže ovu biljku ili se pije kantarionovo ulje. Delotvornost kantariona kod ovog oboljenja verovatno potiče od antibakterijskih fenolskih jedinjenja i supstanci koje ubrzavaju regeneraciju tkiva. Ovakvo delovanje narod koristi u lečenju rana, uboja, posekotina, opekotina i drugih ozleda kože i sluzokože.

Primećeno je i svojstvo kantariona da deluje na nerve pa se tako objašnjava upotreba ove biljke protiv išijasa. Zahvljujuci velikom sadržaju tanina kantarion se koristi za ublažavanje predmenstrualnih bolova. Ova biljka je čest sastojak čajnih mešavina protiv noćnog mokrenja dece u krevet.

Čest je sastojak čajeva za lečenje jetre. Postoji interesantna teza da žute biljke pomažu lečenju jetre (rusa, petrovac, iva, maslačak, žutotrn, neven, lincura ). Verovatno je u pitanju  princip kojim se vodila i takozvana doktrina znaka popularna u 18. veku u Engleskoj tada se smatralo da biljke koje imaju sličnosti sa nekim organom mogu da leče taj organ. To se u nekim slučajevima pokazalo kao tačno, ali postoji i čitav niz biljaka za koje se zna da su lekovite ali se njihov izgled nikako dovesti u vezu sa izgledom organa na koji deluju. Verovatno po ovom  principu žute biljke se dovode u vezu sa žuči.

Kao i sve taninske biljke koristi se za zaustavljanje proliva. Dokazana je aktivnost ove biljke na gram pozitivne i gram negativne bakterije pa se od ekstrakt a ove biljke prave vaginalete. U ovu svrhu moze se koristiti i kantarionovo ulje nakapano na tompon.



Čajna mešavina protiv depresije

  • 100 grama kantariona (Hypericum perforatum)
  • 50 grama matičnjaka (Melissa officinalis)
  • 20 grama slatkog korena (Glycyrhiza glabra)

 

Sve  dobro izmešati. 7 supenih kašika ove smeše preliti sa litrom ključale vode promešati, poklopiti i ostaviti 1 sat. Procediti i piti u toku dana zaslađeno medom.

 

Kantarionovo ulje

Postoje recepti za pravljenje ovog leka u kojima se ulje kuva sa biljkom nekada uz dodatak vina ili nekog drugog alkohola. Mislim da se tako dobijeno ulje nemože se porediti sa onim koje se dobija na sledeci način. Čistu i potpuno suvu teglu napunite vrhovima biljke u cvetu koji su prosušeni na promajnom mestu 1 ili 2 dana. Potrebno je da biljka ne bude precvetala. Cvetove i listove možete svući sa stabljike jer u njoj nema lekovitih sastojaka. U nedostatku sveže biljke možete koristiti i suvu ali vaše ulje neće biti tako crveno. Napunjenu teglu nalite nerasinisanim maslinovim uljem, dobro zatvorite i držite na sunčanom mestu 40 dana do dva meseca, ulje češće mućkajte. Posle tog vremena procedite ulje kroz čistu gazu i čuvajte u flašici od tamnog stakla na hladnom mestu. Ovako dobijeno ulje je tamno crvene rubin boje koja potiče od lekovitog hipericina. Odličan je lek za sve rane, posekotine, opekotine i uboje. Od izuzetne pomoći je kod hemoroida naročito onih koji krvare. Zahvaljujući rutinu ovo ulje jača krvne sudove i može se koristiti kod pucanja kapilara. Ovo ulje može se i piti po 1 do 2 supene kašike 2 do 3 puta na dan za lečenje čira na želudcu i protiv depresije. Moje lično mišljenje je da ne sme postojati razlika između ulja za unutrašnju i spoljašnju upotrebu i da je takva podela veštačka. Osobe koje su gadljive na ukus ovog ulja neka probaju da odmah posle toga popiju čašu soka o sveže pomorandže. Ubeđen sam da i masaža ovim uljem može biti od koristi  u lečenju unutrašnjih bolesti. Bez obzira da li koristite ulje spolja ili ga pijete nemojte se sunčati niti ići u solarijum .

 


Čajna mešavina protiv čira na želudcu i dvanaestopalačnom crevu

Pomešati po 50 grama

  • Kantariona (Hypericum perforatum)
  • Gaveza (Symphytum officinale)
  • Idjirota  (Acorus calamus)
  • Bokvice (Plantago major)
  • Matičnjaka (Melissa officinalis)
(ako imate porodičnu istoriju bolesti jetre ili imate bilo kakve tegobe vezane za jetru izbacite gavez ).  5 supenih kašika ove smeše prelite sa litrom ključale vode i ostavite poklopljeno 2 sata. Procedite podelite u 3 doze i pijte 30 minuta pre jela .

 

Protiv noćnog mokrenja dece u krevet :

  • Pomešati po 30 grama
  • Kantariona (Hypericum perforatum)
  • Bokvice (Plantago major)
  • semena Koprive (Urtica dioica)
  • Matičnjaka (Melissa officinalis)

 2 kafene kasike smeše preliti sa šoljom ključale vode i ostaviti 1 sat procediti i dati detetu da popije 3 sata pre spavanja zaslađeno medom.

Momčilo Antonijević