Lečenje biljem

Zašto biljni lekovi ponekad ne deluju?

Često možemo da čujemo nekog ko je probao određenu biljnu terapiju, čaj, tinkturu ili melem da, nezadovoljno vrteći glavom, kaže: „Meni to uopšte nije pomoglo.“ Naravno, ako izuzmemo glavni razlog, da koristite biljku koja nema efekta na to što vama treba, razloga zašto neka biljna terapija ne deluje na neku osobu ima mnogo. Pobrojaćemo najvažnije.

 

Loš kvalitet biljke

Da bi bilo koji lek delovao, potrebno je da aktivni princip u njemu bude očuvan. Dakle, pogrešno nabrano i osušeno bilje vrlo često nema nikakvog efekta ili čak može naneti štetu. Ne koristite biljke koje je napala buđ, koje su izmenile ili izgubile miris i boju. Posebno lako pobuđa koren maslačka. Takođe, na kvalitet biljne sirovine utiče i to da li u usitnjenoj biljci ima stabljika u kojima obično nema lekovitih supstanci ili samo listova i cvetova, na primer majčine dušice ili matičnjaka u kojima se nalazi dragoceno etarsko ulje. Sastav nekih parazitskih biljaka kao što je imela zavisi od drveta koje je domaćin. Imela sa kruške efikasnija je u snižavanju krvnog pritiska od imele ubrane na jabuci. Sastav i lekovitost lavande iz Engleske i lavande sa Mediterana značajno se razlikuje.Doba godine kada je biljka ubrana takođe igra važnu ulogu. Ako biljke berete sami, nemojte ih odlagati u najlonske kese u kojima mogu da se potpare, već birajte korpe ili platnene cegere. Važna napomena: berite samo i isključivo biljke za koje ste sigurni, čaki tada još jednom pažljivo proverite da niste slučajno zamenili lekovitu biljku sa nekom koja nema lekovito dejstvo ili još gore nekom otrovnicom. Vrlo često ljudi pomešaju koren lekovite lincure sa korenom izuzetno otrovne čemerike. Biljke izgledaju vrlo slično sem što lincura ima žut, a čemerika beo cvet, tako da za one koji nisu stopostotno sigurni, vek je sigurnije kopati biljku u cvetu.

 

Rok trajanja, način čuvanja

Vrlo je važno redovno obnavljati zalihe i koristiti sveže bilje. Rok trajanja suvih čajeva je najčešće od godinu do dve godine, mada ima biljaka, kao što je čičak kojima je rok trajanja kraći i iznosi svega šest meseci. Postoje i biljke koje moraju da odstoje pre upotrebe. U tu malobrojnu grupu ubraja se kora krušine koja mora da odleži barem godinu dana da bi mogla da se upotrebljava. Koren perunike nema lekovitih sastojaka prve godine, dragceni, mirisni iridoidi se stvaraju tek kad koren odstoji godinu, dve dana. Biljke je najbolje čuvati u čistim i potpuno suvim teglama sa dobrim zatvaračem na tamnom i prohladnom mestu. Biljke se moraju brati na ekološki čistom terenu, jer velika koncentracija teških metala u biljkama koje rastu pored puteva može da nanese veću štetu nego korist. Neupotrebljavajte lekovite biljke koje su prskane pesticidima. Biljke se moraju sušiti na suvom, promajnom mestu u hladovini (mada ima izuzetaka i od ovog pravila). Imajte u vidu da sitno meleveno bilje brže propada i gubi lekovtost. Bilje koje su napali insekti ili crvi mora se baciti.

 

Pogrešna priprema i način upotrebe

Neobično je važno znati kako se biljni lekovi pravilno pripremaju. Biljke sa etarskim uljima, posebno one od kojih se koristi cvet ili list ne smeju se kuvati, već samo prelivati vrelom vodom. U tu grupu spadaju nana, kamilica, majčina dušca, bosiljak, matičnjak, rtanjski čaj. Neke biljke kao recimo brezov list, uvin čaj ili rastavić potrebno je kuvati određeno vreme da bi se ivukao maksimum njihove lekovitosti.  Neke biljke, koren belog sleza, recimo ne smeju se uopšte kuvati ni prelivati vrelom, već isključivo hladnom vodom. Vrlo često ljudi ne ostave čaj da odstoji poklopljen dovoljno dugo. Kod mirisnih biljaka sa etarskim uljem neje potrebno dugo čekati, od 15 minuta do pola sata obično je dovoljno. Biljke koje sadrže tanine (kora hrasta, list kupine, kantarion) treba da stoje duže, barem 45 minuta do dva sata. Ponekad potrebno je biti uporan i piti neku biljku dovoljno dugo da bi se video njen potpun efekat. Pravi primer je pomenuti kantarion, najbolji biljni depresiv zahvaljujući sadržaju MAO inhibitora. Ipak, da bi se osetili prvi blagotvorni efekti čaj od kantariona je potrebno piti barem dve ili tri nedelje u kontinutetu. Kantarion spada u biljke koje stupaju u interakciju sa mnogim lekovima, pa recimo treba biti obazriv jer može da umanji efekat kontraceptivnih pilula. Neke veoma korisne biljke ne mogu se upotrebljavati u obliku čaja. Primeri su ginko i gujina trava, ili sikavica, jedan od najboljih biljnih lekova za jetru, čije lekovite materije se vrlo malo rastvaraju u vodi, pa je mnogo bolje piti kaspule sa standardizovanim ekstraktom ove biljke.

 

Kontraindikacije

Kao i od sintetičkih lekova i kog biljaka postoje kontraindikovana stanja. Recimo ehinacea se ne preporučuje ljudima koji pate od sistemskih autoimunih bolesti kao što je lupus ili multipla skleroza. Sladić se ne savetuje ljudima koji pate od hipertenzije jer može iazvati zadržavanje vode i natrujuma u organizmu. Pelin se ne preporučuje osbama koje pate od čira na želucu, a ljudi sa blesnom jetrom nikako ne bi smeli da piju podbel i gavez. Posebno oseljive su trudnice jer je spisak biljaka koje treba izbegavati u trudnoći dugačak. Na njemu su žalfija, peršun, pelin, ruzmarin, očajnica, cikorija, vodena nana, rutvica, morač...  Neke biljke kao kantarion, angelika ili lucerka su fototoksične i povećavaju osetljivost na sunčeve zrake, pa ih treba izbegavati sunčanje dok ih upotrebljavate.

 

Momčilo Antonijević