Lečenje biljem

Lekoviti paraziti - imela i bršljan

I u biljnom svetu postoje nelegalni stanari, biljke koje delimično žive na račun drugih. Ovog puta govorićemo o dve veoma lekovite poluparazitske biljke: imeli, tajnom sastojku čarobnog napitka koji Asteriksu i Obeliksu pravi druid Aspirinikus i bršljanu, omiljenoj biljci boga vina i zanosa, Dionisa. Imela je jedan od najboljih biljnih lekova za kardiovaskularni sistem, a bršljan se vekovima koristi za lečenje disajnih organa i uklanjanje celulita.

Imela (Viscum album) je poluparazitska biljka koja živi u krošnjama drveća. Primećeno je da dejstvo imele zavisi od domaćina. Imela sa jabuke i jele je otrovnija od one koja raste na topoli. Ovaj parazit se veoma retko javlja na leskovom drvetu i u našem narodu postoji verovanje da ispod takvog drveta leži zmija sa zlatnom krunom na glavi. Onaj ko joj tu krunu skine moćiće, kaže legenda, da leči sve bolesti. Keltski kult imele bio je toliko rasprostranjen i snažan da su se mnogi običaji vezani za ovu biljku, sačuvali su se do danas (svakako najpoznatiji je kićenje vrata imelom za katolički Bozić). Iako se imela u laboratorijama proučava skoro 200 godina, njen tačan hemijski sastav se još uvek ne zna.

Kod nas se imela bere u zimu, dok se u Francuskoj to radi u septembru. Prilikom sušenja imele potrebno je ukloniti bobice jer su otrovne. Cela biljka ima jako fiziološko dejstvo i zato treba se pridržavati propisane doze.

Imela je vrlo složenog hemijskog sastava koji varira. Sadrži viskotoksin (kardiotonični polipeptid), saponin, alkaloid, holin, vosak, histamin, anti-tumoralni protein, oligosaharozu.

Imela se koristi se za regulaciju krvnog pritiska, protiv arterioskleroze, za ujednačavanje srčanog ritma, lečenje bubrega, deluje na nerve i reakcije neurotransmitera. Primećeno je da deluje na krvne sudove što objašnjava upotrebu imele u narodnoj medicini protiv proširenih vena. Čuvena austrijska travarka Marija Treben tvrdi da je ova biljka od velike pomoći kod dijabetesa. Ne samo što snižava nivo šećera u krvi već i deluje na pankreas, a samim tim i na uzrok bolesti.

Neki fitoterapeuti preporučuju spravljanje čaja na hladan način (biljka se uveče prelije hladnom vodom i ostavi preko noći, ujutro se procedi i malo zagreje). Naš najveći stručnjak za lekovito bilje, profesor Jovan Tucakov preporučuje da se imela malo prokuva ili prelije vrelom vodom.

Američki naučnici su utvrdili da imela, pored sladića, zove, matičnjaka, kleke, spada u grupu biljaka sa antivirusnim delovanjem. Testovi su rađeni sa virusima gripa i herpesa i rezultati su bili vrlo ohrabrujući. Međutim imela se ne preporučuje ljudima koji boluju od side ili tuberkuloze.

Deluje snažno protivupalno.

U narodnoj medicini imela se koristi u lečenju steriliteta. To verovatno ima veze sa tim što  su plodovi imele puni tešnosti koja podseća na spermu (stari Grci  su verovali da je imela kosmičko seme).

Imela je ponovo privukla pažnju istraživača kada je otkriveno potencijalno antikancerogeno delovanje. Profesor Roland Grosman-Maticek, sa univerziteta u Hajdebergu, eksperimentisao je 27 godina sa ovom biljkom. Istraživanje je pokazalo da su oni koji su koristili imelu imali manje izražene simptome i bolji kvalitet života od onih koji nisu. U istraživanju je korišćen ISCADOR  je preparat napravljen po principima antropozofske medicine čiji je tvorac Rudolf Štajner. Primećeno je da lek, pored toga što usporava razvoj bolesti, pomaže i kod depresije, zatvora i termoregulacionih poremećaja koji prate ovu bolest. Iako ove podatke treba prihvatati sa rezervom, o imeli treba razmisliti kao opciju u lučenju.

Vino od imele:

20 grama smrvljene suve biljke preliti sa 1 litrom belog vina zatvoriti flašu i držati na toplom mestu 5 dana. Procediti i piti po jednu malu čašu 3 puta na dan (50 ml). Ovo vino je jako korisno kod svih poremećaja u srčanom radu i odlično deluje na imunitet.

Drugi poluparazit, bršljan (Hedera helix) nije samo ukrasna puzavica koja raste uz zidove starih vila. Ova parazitska biljka je odličan lek protiv kašlja i bronhitisa, ali i efikasno sredstvo za eliminaciju noćne more miliona žena – celulita.

Legenda kaže da je grčki bog vina, zanosa i preterivanja svake vrste Dionis nosio oko glave venac od bršljana koji mu je pomagao da se ne napije (ili bar da se ne napije previše). Ne pokušavajte da u sezoni slava nosite bršljanov venac jer vas on neće spasiti od policijskih patrola.

Bršljan je zahvaljujući triterpenskom saponinu veoma efikasan biljni lek za respiratorne organe. U srodne lekovite biljke spada i ginseng ili žen šen, adaptogeni koji pomažu organizmu da se izbori sa raznim stresnim faktorima.

Bršljan se koristi se za smirivanje nadražaja kod upornog i suvog kašlja i za razređivanje guste sluzi u organima za disanje. Travari ga preporučuju kod bronhitisa i velikog kašlja (refleksni ekspektorans). Za lečenje se koristi cela biljka ili samo list koji je najbolje sakupljati u maju ili junu. Plodovi, bobice se ne koriste jer su otrovne.

Pored saponina, bršljan sadrži i tanin, flavonoide i alkaloid emetin. Deluje i diuretično, pa se koristi protiv celulita.

Primećeno je i da bršljan deluje antigljivično, pa se čaj od jednakih količina bršljana i žalfije preporučuje kod upornih infekcija kandidom. Kupka od jakog čaja od listova bršljana i oraha pomaže ljudima koji pate od atletskog stopala.

Neke osobe su posebno osetljive na bršljan i prilikom kontakta sa njim može sa pojaviti alergijska reakcija na koži. U narodnoj medicini jak odvar od bršljana se koristi protiv ekcema i kožnih bolesti.

Preparati koji sadrže bršljan razgrađuju masno tkivo i podstiču proces njegove eliminacije. U biljnim preparatima protiv celulita, bršljan je obično kombinovan sa ekstraktima kofeinskih biljaka: garsinije, kafe i zelenog čaja, kao i sa esencijalnim uljima žalfije, limuna i morača.

Ulje od bršljana protiv celulita:

Dve pune šake svežih usitnjenih listova bršljana stavite u teglu i prelijte sa 500ml svetlog susamovog ulja. Dobro zatvorite. Na dno jednog dubokog lonca stavite nekoliko krpa, stavite teglu na njih, nalijte vodom toliko da dođe skoro do vrha tegle i blago zagrevajte. Čim prozuji, smanjite vatru i ostavite da blago krčka jedan sat. Voda ne treba da vri već da bude na temperaturi oko 70 stepeni celzijusa. Nakon sat vremena skinite sa šporeta i ostavite da se ohladi. Procedite i dodajte 20 kapi etarskog ulja anisa i 20 kapi etarskog ulja limuna. Sve promućkajte i čuvajte u dobro zatvorenoj boci. Koristi se za masažu dva do tri puta nedeljno.

Momčilo Antonijević

www.snagabilja.rs